Ukrajinska kriza nema nikakve veze s Ukrajinom. Riječ je o Njemačkoj, a posebno o plinovodu, koji povezuje Njemačku s Rusijom, koji se zove Sjeverni tok 2. Washington plinovod vidi kao prijetnju svom primatu u Europi i na svakom je koraku pokušavao sabotirati projekt. Unatoč tome, Sjeverni tok je napredovao i sada je u potpunosti operativan i spreman za rad. Nakon što njemački regulatori daju konačnu certifikaciju, započet će isporuke plina. Njemački vlasnici kuća i poduzeća imat će pouzdan izvor čiste i jeftine energije, dok će Rusija doživjeti značajan porast svojih prihoda od plina. To je dobitna situacija za obje strane.

Vanjskopolitički establišment SAD-a nije zadovoljan ovim razvojem događaja. Oni ne žele da Njemačka postane više ovisna o ruskom plinu jer trgovina gradi povjerenje, a povjerenje vodi do širenja trgovine. Kako odnosi postaju sve topliji, više trgovinskih barijera se ukida, propisi se ublažavaju, putovanja i turizam se povećavaju, a razvija se nova sigurnosna arhitektura. U svijetu u kojem su Njemačka i Rusija prijatelji i trgovinski partneri, nema potrebe za američkim vojnim bazama, nema potrebe za skupim oružjem i raketnim sustavima američke proizvodnje, ni potrebe za NATO-om.

Također nema potrebe za sklapanjem energetskih poslova u američkim dolarima ili gomilanjem američkih riznica za uravnoteživanje računa. Transakcije između poslovnih partnera mogu se provoditi u njihovim vlastitim valutama što će sigurno dovesti do oštrog pada vrijednosti dolara i dramatične promjene u ekonomskoj moći. To je razlog zašto se Bidenova administracija protivi Sjevernom toku. To nije samo naftovod, to je prozor u budućnost; budućnost u kojoj se Europa i Azija zbližavaju u masivnu zonu slobodne trgovine koja povećava njihovu međusobnu moć i prosperitet, dok SAD ostavlja izvana i gleda unutra.

Topliji odnosi između Njemačke i Rusije signaliziraju kraj “unipolarnog” svjetskog poretka koji su SAD nadzirale posljednjih 75 godina. Njemačko-rusko savezništvo prijeti da ubrza pad supersile koja je trenutno sve bliže ponoru. Zbog toga je Washington odlučan učiniti sve što može kako bi sabotirao Sjeverni tok i zadržao Njemačku unutar svoje orbite. To je pitanje opstanka. Tu Ukrajina dolazi na scenu. Ukrajina je ”oružje izbora” Washingtona za torpediranje Sjevernog toka i postavljanje klina između Njemačke i Rusije. Strategija je preuzeta s prve stranice američkog Priručnika za vanjsku politiku pod rubrikom: Podijeli pa vladaj. Washington mora stvoriti dojam da Rusija predstavlja sigurnosnu prijetnju Europi. To je cilj. Moraju pokazati da je Putin krvoločni agresor s dlakavim temperamentom kojemu se ne može vjerovati. U tu svrhu, mediji su dobili zadatak uvijek iznova ponavljati: “Rusija planira invaziju na Ukrajinu.” Ono što je ostalo neizrečeno je da Rusija nije napala nijednu zemlju od raspada Sovjetskog Saveza, i da su SAD napale ili svrgnule režime u više od 50 zemalja u istom razdoblju, i da SAD održava preko 800 vojnih baza u zemalja širom svijeta. Mediji ne izvještavaju ni o čemu od ovoga, umjesto toga fokus je na “zlom Putinu” koji je nagomilao oko 100.000 vojnika duž ukrajinske granice, prijeteći guranjem cijele Europe u još jedan krvavi rat.

Sva histerična ratna propaganda stvorena je s namjerom da se proizvede kriza koja se može iskoristiti za izolaciju, demonizaciju i, u konačnici, cijepanje Rusije na manje jedinice. Prava meta, međutim, nije Rusija, nego Njemačka. Pogledajte ovaj izvadak iz članka Michaela Hudsona na The Unz Review:

”Jedini preostali način za američke diplomate kako mogu blokirati europske kupnje je potaknuti Rusiju na vojni odgovor, a zatim tvrditi da osveta za ovaj odgovor nadmašuje svaki čisto nacionalni ekonomski interes. Kao što je oštroumna državna podtajnica za politička pitanja, Victoria Nuland, objasnila na brifingu za medije State Departmenta 27. siječnja: “Ako Rusija napadne Ukrajinu na ovaj ili onaj način, Sjeverni tok 2 neće napredovati”.